zupna crkva posuski gradac 2d

Župnu crkvu svetoga Franje Asiškoga je započeo isti župnik kao i župnu kuću - fra Dominik Šarac, a dovršio fra Blago Babić.

Ponad ulaznih vrata stoji nepobitni natpis-dokument:

O.N. (franjevački znak) D.G.
OVU ŽUPNU CRKVU NA ČAST S.O. FRANE ASIŠKOGA O.O. ŽUPNICI FRANJEVCI DOMINIK ŠARAC IZ JLIJA, I BLAGO BABIĆ IZ RADOČA, OBA RODJENI RODJACI SA ŽUPLJANIMA GRACA - BATINA I BROĆANCA I SA DOBROČINITELJIMA IZ TEMELJA SAGRADIŠE KOJA SE ZAPOČE GOD. 1892. A DOVRŠI GOD.1902. MOLITE ZANJE!

ploca natpis

Bez obzira na siromaštvo i na patnje koje je pratilo žitelje ove župe, zahvati su bili uistinu presmioni. Pored dugova išlo se naprijed i sagradilo ovakvu prelijepu kamenu crkvu. Da se nalazi pored dubrovačke Minčete ili kojih drugih dubrovačkih ili sanmarinskih tvrđava ne bi se postidjela. Vremena su bila teška, ali su ih nosili hrabri župnici i župljani i išli naprijed.

Crkva je nastradala u Drugom svjetskom ratu. Partizani su pobjegli u crkvu i tu su ih stizale talijanske zrakoplovne bombe. Župnik fra Milivoj Bebek je zaštitio crkvu koliko su mu prilike dopuštale samo da ne kisne i da ne propada, a pokrio ju je 1946. fra Srećko Granić. Oveću obnovu je učinio fra Živko Martić koji je župnikovao od 1949. do 1963., dakle punih 14 godina. On je 1958. izmijenio prozore, betonski vijenac izlio, prekrio salonitom, stavio nove oluke, dogradio sa sjevera do apside sakristiju. On je tu bio susjed iz Rastovače. Krov je ponovno mijenjan 1981. za fra Leonarda Hrkaća.

Također je i fra Viktor Kosir ušao s velikim zanosom da uredi crkvu iznutra i zamišljao da će vanjska silikonska zaštita biti dovoljna. Pokazalo se kratka vijeka. Dolaskom fra Ljube Čuture crkva dobiva današnju nutarnju ljepotu, te još lijepo okružena uređenim dvorištem. On je uveo grijanje, obnovio fasadu iznutra, postavio novi bakar na zvonik, postavio novu rasvjetu, novi pod, ispovjedaonicu, oltar i apsidu, kao i križni put. Također je obnovio i vanjsku kapelicu za ljetne potrebe i postavio spomenik poginulim hrvatskim braniteljima iz I, II., i domovinskog rata, pored nje.

Dolaskom novog župnika razmišljalo se što još napraviti za crkvu obzirom da je stota obljetnica crkve. Jedan tekst župnika iz 1902 gdje kaže; Da joj nema ravne u Hercegovini; to je bila vodilja što dalje činiti. Upravo sada za njeni stoti rođendan željeli smo joj dati jednu takvu Čestitku. Odvažno se odlučili na vitraje za sve prozore.

To je izazovno, ali i preskupo, ali treba se hvatati u koštac s rizicima. Zajedno s akademskim slikarom, već dosta poznatim diljem domovine, Antom Mamušom dogovoreni su vitraji s motivima iz života svetoga Franje. Vitraji su uistinu učinili crkvu takvu da je treba tražiti. Na njenu vanjsku i nutarnju ljepotu sada je došla intima i sakralnost sa samih prozora. Stvorio se jedan ugođaj svetoga prostora koji te poziva na molitvu i pobožnost čim uđeš u crkvu.

Treba sada uistinu prošetati Hercegovinom i na šire, pa naći slično uređenu crkvu izvana i unutra, a pogotovo usporediti one koje imaju jednako vitraje na prozorima. Gradački vitraju odskaču po dobro ispred svih. Nije ukusno nabrajati druge crkve i uspoređivati ih radi domaćina i izvođača, ali je preporučljivo prošetati i uvjeriti se. U zvoniku crkve se nalaze dva zvona.

Prvo malo zvono je možda nabavljeno u vrijeme gradnje crkve ili je još ranije bilo na kakvu dubu - zvoniku pa stavljeno kada je crkva sagrađena. Preživjelo je austrijsku naredbu i potražnju da im se preda jer su oni lijevali od zvona streljivo za vojsku i rat, a također su nam stariji fratri pričali da su od njih pravili odlične topove. Bilo je i preprodaja zvona drugim vjerama ili biskupijama. Tako se danas pouzdano znade da su neka zvona iz nađi hercegovačkih crkva u drugim krajevima (Čerin - Ćilipi). Izdaju ih izljeveni natpisi na zvonima. Ovo je imalo sreću i mudrost domaćina da je preživjelo.

Na našim hrvatskim crkvenim prostorima zacijelo nećete naći tako uređenu crkvu iznutra i izvana. Ovakvoj stogodišnjoj ljepotici treba zaželjeti sretan rođendan i da nam tako lijepa i korisna ostane duga stoljeća. Nadamo se da će i budući župnici stopama otaca i Čuvati, i obnavljati, i mariti za svoju crkvu.

Prva župna kuća je sagrađena pod vodstvom prvoga župnika fra Dominika Šarca koji je župnikovao od 1887. do 1894. Pri gradnji mu je pomogao biskup fra Paškal Buconjić. Ta ista kuća je nekoliko puta obnavljana. Najprije je zapisano da je to Činio 1938. fra Vale Zovko (zaklan na Kočerinu 1945.), zatim je stradala u ratu 1945. i 1952. popravljana da bi temeljitu obnovu doživjela 1968. za vrijeme župnikovanja fra Grge Martića.

Kasnije je fra Leonardo Hrkać osamdesetih godina zamislio Pastoralni centar i sagradio ga uz kuću, ali je to sve stalo na samom početku. On je zajedno s Pastoralnim centrom prekrio i kuću crijepom, kao što je učinio i sa crkvom. Ovaj Pastoralni centar je dobio svoju posebnu svrhu za vrijeme zadnjega rata. Tu je, naime, djelovala kroz nekoliko godina osnovna škola, jer su vojaci HVO-a bili u školi.

U samoj župi postoje još tri crkve: dvije u Broćancu i ona u Cerovim Docima. Gotovo paralelno su rađene i crkva na Tabušića gomili i na Podšenikovcu. 1. srpnja 1990. su blagoslovljeni temelji crkve Kraljice Mira na Tabušića gomili. Crkva ima kvadraturu 270 metara četvornih, a projektirao ju je ing. Ivan Spajć iz Dobrkovića. Zemljište su darovali sami mještani. Uz crkvu je i 31 metar visoki zvonik. U njemu je zvono od 560 kg. Zvono je elektrificirano.

crkva brocanac1
Crkva je uređena izvana i unutra, popraćena pomoćnim prostorima - sakristijom, vjeronaučnom dvoranom. Ozvučena je. Veoma ukusno urađena. Novac su skrbili najvećim djelom sami mještani. Radove je vodio od početka do kraja župnik fra Ljubo Čutura. U crkvi se služi sveta misa svake nedjelje redovno i dnevne u mjesece svete pobožnosti.

Bašića crkva kako je zovu, ali ona je crkva Rođenja Blažene Djevice Marije na Podšenikovcu. Projektirao ju je ing. Mario Salavarda. Pokrivena je 1991., a ostali radovi su tekli slijedećih godina. Uz crkvu se nalazi sakristija i jedna dvorana, kao i zvonik.

crkva na kosi

Crkva u Cerovim Docima je sagrađena 1983 i to radom i prilozima mještana i pomoć župe. Posvećena je svetoj Barbari, što je i logično. Ona je zaštitnik rudara, a to je mjesto rudnika i rudara. Unutra se nalazi lijepi stari svetičin kip. 1991. je uređena iznutra i sa vana a nedavno je rađeno i na uređenju okoliša. U ovoj crkvi za preostale mještane služi se sveta misa svake prve nedjelje u mjesecu.

crkva doci