U crkvi Kraljice Mira u Broćancu, 19. srpnja, Mladu misu proslavio je svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, naš župljanin, Don Mate Galić. U koncelebraciji je bilo šezdeset svećenika, dijecezanskih i redovničkih, među njima osam mladomisnika, uz mnogobrojnu asistenciju bogoslova i ministranata.
Propovjednik Don Franjo Pištelek, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, također mladomisnik, istaknuo je kako Bog i danas izabire svećenike kojima ustupa svoje mjesto kako bi njegovo spasenje činili konkretnim u današnjemu svijetu. Nadahnut Don Matinim mladomisničkim geslom: „Zla se kloni, a čini dobro; traži mir i za njim idi“, kazao je kako lako možemo upasti u zamku misleći da „tražiti mir“ znači prekid svih ratova i sukoba. „To je više od toga. Hebrejska riječ za „mir“ je „shalom“, kojom se pozdravljaju i često je upotrebljavaju. Riječ „shalom“ u prijevodu znači biti cjelokupan, biti ispunjen, biti cjelovit i kompletan. Oni tom riječju podrazumijevaju da je čovjek u svim svojim dimenzijama cjelovit, da je integriran u zajednicu, da je u povezanosti s Bogom.“
Mladomisniku se obratio mislima: „Nisi pozvan da drugima donosiš sebe, nego Krista. Pozvan si biti drugima poput prozora na zidu – omogućiti im da vide svjetlost, da joj povjeruju i da od nje žive, jer nisi ti svjetlost, nego Krist. Crkva je u vezi s tvojim poslanjem jasna – tvoje svećeništvo nije tvoja privatna stvar. Pozvan si i slobodno si u obredu ređenja prihvatio ljubiti Crkvu onako kako je odredila – u odgovornoj i suradničkoj poslušnosti. Krist te poziva da ga slijediš. Neka ti bude jasno da nisi izabran za vladanje i časti, nego si izabran da se potpuno predaš u službi Bogu i ljudima. Suobličiti svoj život otajstvu križa i izabrati svećenički poziv ne znači poziv na blagodati i uživanja, nego poziv na prolazak "Učiteljevim putem“ koji je bio nadasve trnovit.
Na koncu misnoga slavlja nazočnima se obratio i župnik Župe sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac Fra Petar Drmić. Zahvalio je Bogu, svećenicima i bogoslovima, obitelji Don Mate, kao i svima onima koji su na bilo kakav način sudjelovali u pripremi Mlade mise, trodnevnice i svega što je prethodilo ovomu slavlju.
U svome govoru mladomisnik Don Mate zahvalio je Bogu, pokojnim i živim članovima svoje obitelji, rodbini, nazočnim svećenicima, propovjedniku, prijateljima, dobročiniteljima, školskim kolegama i odgojiteljima te svima koji su na različite načine pomogli na njegovu putu prema svećeničkomu pozivu. „'Zla se kloni, a čini dobro; traži mir i za njim idi' – neka to ne bude samo moje geslo, nego geslo svih nas. Jer, ovaj svijet je potreban mira i mir počinje od srca – od mene i od tebe, od svih nas koji vjerujemo da ljubav pobjeđuje. Bog vas blagoslovio i hvala što ste dio moga mladomisničkog slavlja“, zaključio je.
Pjevanje je animirao župni zbor iz Posušja pod ravnanjem s. Ivane Džeba, uz orguljsku pratnju fra Marija Kvesića.
Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja ove godine, Don Mate zaređen je za prezbitera Mostarsko-duvanjske biskupije u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve. Đakonski praktikum obavljao je u Župi Gospe od Zdravlja u Neumu, a svećeničku službu vršit će kao župni vikar u Župi sv. Mateja u Mostaru.
Mir i ustrajnost našim mladomisnicima, a osobito našem Don Mati!
Draga župljani!
S velikom radošću i zahvalnošću Bogu pozivamo vas da sudjelujete u ovom iznimnom i milosnom događaju za našu župu. Nakon četrnaest godina, naša župna zajednica ponovno ima čast i radost slaviti Mladomisničko slavlje jednog od svojih sinova — Don Mate Galića.
Ovo je poseban trenutak ne samo za mladomisnika, već i za cijelu župu, obitelj i sve nas koji smo ga pratili na putu prema svećeništvu.
Uoči Mlade mise održat će se trodnevnica kao duhovna priprava, na koju vas srdačno pozivamo.
Neka to bude vrijeme zajedničke molitve, zahvalnosti i iščekivanja u radosti.
U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, u nedjelju 29. lipnja 2025., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljeno svećeničko ređenje petorice kandidata – dvojice iz Mostarsko-duvanjske biskupije te trojice iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Sveti red prezbiterata, polaganjem ruku i posvetnom molitvom, podijelio im je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Msgr. Petar Palić. Prezbiterima su postali:Don Mate Galić (župa sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac), Don Ivan Martić (župa sv. Franje Asiškog – Čapljina), Fra Robert Cvitanović (župa sv. Petra i Pavla – Mostar), Fra Antonio Petric (župa Bezgrješnog Začeća BDM – Posušje) i Fra Josip Stanić (župa sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad).
Na početku slavlja biskup Petar uputio je pozdrave apostolskome vizitatoru za župu Međugorje Msgr. Aldi Cavalliju, domaćemu sinu nadbiskupu Msgr. Petru Rajiču, apostolskom nunciju u Italiji i San Marinu, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije Fra Jozi Grbešu, generalnom vikaru naših biskupija Don Nikoli Menalu, odgojiteljima odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, svim svećenicima u koncelebraciji, časnim sestrama, vjernicima i kandidatima za prezbiterat. Đakone je predstavio generalni vikar don Nikola Menalo.
Uslijedila je Biskupova homiliji u kojoj je istaknuo je kako novi svećenici postaju dar Crkvi, a ne vlasnici službe. Podsjetio ih je da od dana ređenja ne pripadaju više sebi, nego Kristu i njegovu narodu. „Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu, nego onaj koji vodi ljude iz tame u svjetlo – k Isusu Kristu“, naglasio je biskup.
Govoreći o važnosti molitve, rekao je da ona nije dodatak nego disanje svećeničkog života: „Svećenik koji moli – živi. Svećenik koji ne moli – postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.“ Biskup je novozaređene pozvao da budu mostovi zajedništva, a ne glasnici podjela. „Krist ne dijeli. Krist gradi. Ako ste Njegovi, bit ćete oni koji okupljaju, a ne razdvajaju“, poručio im je. Pozvao ih je da se ne boje izazova i umora u službi, jer „Gospodin daje snagu i ostaje uz svoje pomazanike“.
Nakon Biskupove homilije uslijedio je svečani čin ređenja, koji je bio prožet molitvom i simbolikom Crkve, uza sudjelovanje brojnih svećenika, redovnica, obitelji ređenika i vjernog puka. Dok su novoređenici bili prostrti ispred oltara, litanije je predvodio don Luka Cvitanović a svećenici i puk složno su odgovarali.
Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor „Marija“ i zbor „Sv. Cecilija“ iz župe sv. Petra i Pavla, dirigirao je don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se najprije obratio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš čestitavši novoređenicima i poželjevši im mir i blagoslov u njihovu služenju i službi. Zatim je sve pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo. U svom govoru zahvalio je roditeljima ređenika, odgojiteljima, profesorima i svima koji su ih pratili na putu do oltara. „Malo je uvijek mnogo u Kristovim rukama“, kazao je don Nikola, istaknuvši kako svećenici nisu odabrali Krista, nego je Krist izabrao njih – da idu i rod donose. “Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio petoricu đakona za svećenike da bi im povjerio ono što nam je Krist predao. Biblijski broj pet predstavlja učenje. Postoji pet Knjiga Mojsijevih i pet mudrih djevica u Isusovoj prispodobi, kao i pet ječmenih kruhova iskorištenih za hranjenje 5000 ljudi. Dragi ređenici, želim vam da budete mudri u učenju Mojsijeva petoknjižja. Naučimo da ima stvari koje se ne mogu dobiti u posljednjoj minuti. Vi ste se pripremali tijekom odgoja i studija za vještine i osobine koji će vam koristiti kada vas biskup pošalje u pastoralni rad”, kazao je don Nikola.
Prije završetka svete Mise biskup Petar čestitao je svim svećenicima koji danas slave obljetnicu svoga ređenja a napose generalnome vikaru don Nikoli koji ove godine slavi srebrni jubilej, 25 godina svećeništva.
Po završetku Mise, druženje je nastavljeno uz bratsku zakusku u prostorijama katedrale za svećenike, redovnike, rodbinu i prijatelje ređenika.
Izvor: Crkva na kamenu
RASPORED:
Nedjelja, 27. travnja u 11 sati - Crkvine
Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Kljenk
Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Batin
Nedjelja, 11. svibnja u 11 sati - Bašića Groblje
Nedjelja, 18. svibnja u 11 sati - Cerovi Doci
MIR VAMA
„Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ (Iv 20,19).
Draga braćo i sestre!
Ovim nas riječima apostol Ljubavi sv. Ivan, evanđelist, izvješćuje što se dogodilo nakon kalvarijske drame, muke i smrti Isusa iz Nazareta, „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…“, kako su nas prije 1700 godina, nadahnuti Duhom Svetim, poučili saborski oci na prvom Ekumenskom koncilu u Niceji.
U strahu od Židova
Učenici su se pod dojmom Velikoga petka zatvorili u dvoranu Posljednje večere. Strah, razočaranost, osamljenost, izgubljenost, beznađe, tuga, žalost, ispunili su njihov um, srce, dušu. Čak ni vijest o praznom grobu i susretu s Uskrslim koju su im donijele Marija Magdalena i druge žene nije promijenila njihovo mučno stanje upravo kao i onoj dvojici na putu u Emaus: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ“ (Lk 24,21-23).
Dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama“
U takvo beznadno stanje dolazi sam Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vama! (Iv 20,19). Uskrsli im donosi svoj uskrsni dar; daruje im svoj mir. Nije to „Pax Romana“ održavan snagom sile i oružja. To je Pax Christi. To je onaj mir o kojemu im je govorio na Posljednjoj večeri i obećao da će im ga ostaviti: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27). To je mir koji nije podložan zakonima prostora i vremena kao što ni uskrsli Krist sam nije podložan fizičkim zakonima i zaprekama što pokazuje ulazeći u dvoranu kroz zatvorena vrata. To je mir utemeljen na istini i pravdi i stalno se učvršćuje snagom ljubavi koju je on na najuzvišeniji način potvrdio kalvarijskom Žrtvom. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ o miru naučava: „Mir nije puka odsutnost rata; on se ne svodi jedino na uspostavu ravnoteže protivničkih sila niti nastaje iz nasilničke vladavine, nego se s pravom i navlastito naziva 'djelom pravednosti' (Iz 32,7). On je plod onoga reda koji je u ljudsko društvo usadio njegov božanski Utemeljitelj i koji trebaju udjelotvoriti ljudi što žeđaju za sve savršenijom pravednošću. […] Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda“ (GS 78).
Samo je u Bogu mir
Dok smo i ove korizme u srcu proživljavali Isusovu spasiteljsku Žrtvu od izdaje preko nepravedna Litostrotosa, ozloglašavanja, tužakanja, lažna svjedočenja, bičevanja, trnovom krunom krunjenja, kalvarijskog hoda s teškim križem ljudskoga bezakonja do ubijanja Života koji dođe na svijet „da život imaju u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10), razumjeli smo, dragi vjernici, vaše strahove i nemalu uznemirenost srca. S obzirom na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kada „pax daytoniana“ pokazuje sve svoje slabosti, u poruci s 92. plenarnoga zasjedanja naše BK, izrazili smo nadu da će kroz iskren dijalog i uvažavanje prava svakoga naroda i svakoga pojedinaca biti prevladana sadašnja kriza i sačuvan mir koji nema moralno prihvatljivu alternativu te pozivali sve vjernike na molitvu, a odgovorne na dijalog koji će odlikovati razboritost, strpljenje i iskrenost te da različitosti budu prepoznate kao istinske vrijednosti ove zemlje, a ne zapreke u izgradnji pravednog i uređenog društva. Ta naša nada nije neki iracionalni optimizam, nego ima svoj snažan temelj u vjeri u Krista Uskrsloga – Krista, našu nadu (1 Tim 1,1), koja ne razočarava; Krista koji nas i ovoga Uskrsa, poput preplašenih apostola u dvorani Posljednje večere, raspirujući u nama žar vjere hrabri: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14,1).
Sv. Augustin svoje veliko djelo „Ispovijesti“, svojevrsnu duhovnu autobiografiju, započinje ovim riječima: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“
Sveti papa Ivan Pavao II., započinjući svoje blagoslovljeno služenje Crkvi u službi Kristova namjesnika i Petrova nasljednika, 22. listopada 1978. godine, pozvao je sve vjernike i sve ljude dobre volje da otvore širom vrata Kristu: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!”
Otvorimo se i mi, draga braćo i sestre, Kristu uskrslomu! Otvorimo vrata srca i doma kako bi nas svjetlo Uskrsloga obasjalo i ispunilo darom mira i ljubavi, zdravlja i radosti te kako bismo, obnovljeni snagom vjere u Uskrsloga, pobijedili sve strahove, razočaranja, tuge i žalosti. I neka vatru uskrsne vjere i nade u srcima našim raspiruje ljubav Kristova.
Svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim Kristovim vjernicima i ljudima dobre volje, sretna i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega!
Uoči Uskrsa, jubilarne 2025. godine
Mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
Mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj
Mons. Željko Majić, banjolučki biskup
Draga braćo i sestre!
1. Božić je jedan od najvećih blagdana u kršćanskom kalendaru i vjerojatno najželjenije iščekivan. Razlog toj radosti leži i u činjenici iščekivanja i nadanja. Djeca čekaju i žive u nadi da vide hoće li dobiti darove koje su tražili. Za većinu odraslih to će biti prilika uživati u slobodnom vremenu, posjetu obitelji i prijateljima i u obiteljskom zajedništvu. Čak i oni koji nisu kršćani ili su samo „prigodni“ kršćani, pronaći će, također, razlog za slavlje.
Mediji su posljednjih dana i godina ispunjeni vijestima, slikama i izvješćima o ratu u Svetoj zemlji i Ukrajini, dolasku migranata, nestabilnoj gospodarskoj situaciji, što predstavlja vrlo stvarne izazove za mnoge ljude u našim biskupijama, našoj zemlji i uopće u svijetu. Ovim brojnim izrazima nasilja i izazova treba, također, dodati i ugroženost nerođenog života, kao i nedovoljno poštivanje ljudskog dostojanstva na kraju života.
Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto, pa bi se netko mogao razumno zapitati: ‘Što se ima slaviti?’
2. Za kršćane je Isusovo rođenje, Božji dolazak na zemlju, nedvojbeno činjenica na kojoj treba biti neizmjerno zahvalan. U Matejevu evanđelju čitamo: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači: S nama Bog.“ (Mt 1, 23)
Stvarnost Božjega utjelovljenja kršćanima pruža utjehu i budi nadu, kao i Kristovo obećanje da će uvijek biti s nama, “do svršetka svijeta”. (Mt 28,20)
Božić slavimo jer je Bog uslišao vapaj svakog ranjivog srca koje čezne za otkupljenjem. Božić postoji jer je Marija u dubokoj poslušnosti prihvatila Božju volju usred stvarnog svijeta u turobnoj neizvjesnosti. Božić slavimo jer je u tišini noći u skromnim jaslama Bog prihvatio našu ljudskost u Isusu iz Nazareta i učinio taj ljudski krik svojim, rječito nas uvjeravajući da slušamo njegovo obećanje da će ostati s nama na putu prema pomirenju u odnosima, po nadi u ponovno vraćenom dostojanstvu i punini života.
3. Stoga su i naše božićne liturgije prožete „svjetlom“ i „nadom“. Bogu ćemo upućivati molitvu da „svjetlo Božje utjelovljene Riječi odsijeva i u našem životu“ i posvješćivati sebi da je Bog, da rastjera tamu naše noći, poslao svoga Sina, prvorođenca prije svakog stvorenja, svjetlo svijeta.
Svjetlo je utješno i umirujuće. Vodi nas pravim putem. Prosvjetljuje nas i pomaže nam da jasnije vidimo. Često je u mraku teško vidjeti ono dobro što se oko nas čini. Ali to se dobro događa svakodnevno: u našim župama, našim obiteljima, školama i bolnicama, na radnim mjestima, dobrotvornim ustanovama i drugim zajednicama. Svi smo blagoslovljeni tom velikodušnošću duha.
4. Upravo ta svjetlost koja je sâm Krist i koja dolazi od Krista i koja nadahnjuje u dobru mnoga srca, obasjava naše živote i budi u nama nadu. Kršćanska nada nije puki optimizam.
Papa Franjo u Buli proglašenja redovnog Jubileja 2025. godine podsjeća: „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi kako bi davao potporu i snagu našemu životu. Naime, kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi… Zato se ta nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.“ (Franjo, Spes non confundit, 3.)
5. Braćo i sestre!
I ovoga Božića zahvalimo za Božje utjelovljenje na zemlji. Molimo da svi dođemo Kristu, svjetlu svijeta. Molimo da njegovo svjetlo učvrsti našu nadu, osvijetli put u bolju budućnost i prosvijetli ljude diljem svijeta. Molimo da svi ljudi, u svojim domovima i župama, u ratom razorenim mjestima, gdje god ima boli, tjeskobe i nemira, spoznaju i dožive Kristov mir, najveći dar kojem se svatko od nas može nadati ovog i svakog Božića.
Svima vama i vašim obiteljima, kao i svim ljudima dobre volje želimo božićnu radost i sretnu novu godinu ispunjenu novim blagoslovima Božje dobrote.
Sarajevo – Mostar – Banja Luka, Božić 2024. godine
✠ Tomo Vukšić,
vrhbosanski nadbiskup i metropolit,
apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
✠ Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup,
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
✠ Željko Majić
banjolučki biskup