U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, u nedjelju 29. lipnja 2025., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljeno svećeničko ređenje petorice kandidata – dvojice iz Mostarsko-duvanjske biskupije te trojice iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Sveti red prezbiterata, polaganjem ruku i posvetnom molitvom, podijelio im je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Msgr. Petar Palić. Prezbiterima su postali:Don Mate Galić (župa sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac), Don Ivan Martić (župa sv. Franje Asiškog – Čapljina), Fra Robert Cvitanović (župa sv. Petra i Pavla – Mostar), Fra Antonio Petric (župa Bezgrješnog Začeća BDM – Posušje) i Fra Josip Stanić (župa sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad).
Na početku slavlja biskup Petar uputio je pozdrave apostolskome vizitatoru za župu Međugorje Msgr. Aldi Cavalliju, domaćemu sinu nadbiskupu Msgr. Petru Rajiču, apostolskom nunciju u Italiji i San Marinu, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije Fra Jozi Grbešu, generalnom vikaru naših biskupija Don Nikoli Menalu, odgojiteljima odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, svim svećenicima u koncelebraciji, časnim sestrama, vjernicima i kandidatima za prezbiterat. Đakone je predstavio generalni vikar don Nikola Menalo.
Uslijedila je Biskupova homiliji u kojoj je istaknuo je kako novi svećenici postaju dar Crkvi, a ne vlasnici službe. Podsjetio ih je da od dana ređenja ne pripadaju više sebi, nego Kristu i njegovu narodu. „Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu, nego onaj koji vodi ljude iz tame u svjetlo – k Isusu Kristu“, naglasio je biskup.
Govoreći o važnosti molitve, rekao je da ona nije dodatak nego disanje svećeničkog života: „Svećenik koji moli – živi. Svećenik koji ne moli – postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.“ Biskup je novozaređene pozvao da budu mostovi zajedništva, a ne glasnici podjela. „Krist ne dijeli. Krist gradi. Ako ste Njegovi, bit ćete oni koji okupljaju, a ne razdvajaju“, poručio im je. Pozvao ih je da se ne boje izazova i umora u službi, jer „Gospodin daje snagu i ostaje uz svoje pomazanike“.
Nakon Biskupove homilije uslijedio je svečani čin ređenja, koji je bio prožet molitvom i simbolikom Crkve, uza sudjelovanje brojnih svećenika, redovnica, obitelji ređenika i vjernog puka. Dok su novoređenici bili prostrti ispred oltara, litanije je predvodio don Luka Cvitanović a svećenici i puk složno su odgovarali.
Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor „Marija“ i zbor „Sv. Cecilija“ iz župe sv. Petra i Pavla, dirigirao je don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se najprije obratio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš čestitavši novoređenicima i poželjevši im mir i blagoslov u njihovu služenju i službi. Zatim je sve pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo. U svom govoru zahvalio je roditeljima ređenika, odgojiteljima, profesorima i svima koji su ih pratili na putu do oltara. „Malo je uvijek mnogo u Kristovim rukama“, kazao je don Nikola, istaknuvši kako svećenici nisu odabrali Krista, nego je Krist izabrao njih – da idu i rod donose. “Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio petoricu đakona za svećenike da bi im povjerio ono što nam je Krist predao. Biblijski broj pet predstavlja učenje. Postoji pet Knjiga Mojsijevih i pet mudrih djevica u Isusovoj prispodobi, kao i pet ječmenih kruhova iskorištenih za hranjenje 5000 ljudi. Dragi ređenici, želim vam da budete mudri u učenju Mojsijeva petoknjižja. Naučimo da ima stvari koje se ne mogu dobiti u posljednjoj minuti. Vi ste se pripremali tijekom odgoja i studija za vještine i osobine koji će vam koristiti kada vas biskup pošalje u pastoralni rad”, kazao je don Nikola.
Prije završetka svete Mise biskup Petar čestitao je svim svećenicima koji danas slave obljetnicu svoga ređenja a napose generalnome vikaru don Nikoli koji ove godine slavi srebrni jubilej, 25 godina svećeništva.
Po završetku Mise, druženje je nastavljeno uz bratsku zakusku u prostorijama katedrale za svećenike, redovnike, rodbinu i prijatelje ređenika.

Izvor: Crkva na kamenu

RASPORED:

Nedjelja, 27. travnja u 11 sati - Crkvine 

Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Kljenk

Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Batin

Nedjelja, 11. svibnja u 11 sati - Bašića Groblje

Nedjelja, 18. svibnja u 11 sati - Cerovi Doci

MIR VAMA

„Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ (Iv 20,19).

Draga braćo i sestre!

Ovim nas riječima apostol Ljubavi sv. Ivan, evanđelist, izvješćuje što se dogodilo nakon kalvarijske drame, muke i smrti Isusa iz Nazareta, „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…“, kako su nas prije 1700 godina, nadahnuti Duhom Svetim, poučili saborski oci na prvom Ekumenskom koncilu u Niceji. 

U strahu od Židova

Učenici su se pod dojmom Velikoga petka zatvorili u dvoranu Posljednje večere. Strah, razočaranost, osamljenost, izgubljenost, beznađe, tuga, žalost, ispunili su njihov um, srce, dušu. Čak ni vijest o praznom grobu i susretu s Uskrslim koju su im donijele Marija Magdalena i druge žene nije promijenila njihovo mučno stanje upravo kao i onoj dvojici na putu u Emaus: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ“ (Lk 24,21-23).

Dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama“

U takvo beznadno stanje dolazi sam Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vama! (Iv 20,19). Uskrsli im donosi svoj uskrsni dar; daruje im svoj mir. Nije to „Pax Romana“ održavan snagom sile i oružja. To je Pax Christi. To je onaj mir o kojemu im je govorio na Posljednjoj večeri i obećao da će im ga ostaviti: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27). To je mir koji nije podložan zakonima prostora i vremena kao što ni uskrsli Krist sam nije podložan fizičkim zakonima i zaprekama što pokazuje ulazeći u dvoranu kroz zatvorena vrata. To je mir utemeljen na istini i pravdi i stalno se učvršćuje snagom ljubavi koju je on na najuzvišeniji način potvrdio kalvarijskom Žrtvom. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ o miru naučava: „Mir nije puka odsutnost rata; on se ne svodi jedino na uspostavu ravnoteže protivničkih sila niti nastaje iz nasilničke vladavine, nego se s pravom i navlastito naziva 'djelom pravednosti' (Iz 32,7). On je plod onoga reda koji je u ljudsko društvo usadio njegov božanski Utemeljitelj i koji trebaju udjelotvoriti ljudi što žeđaju za sve savršenijom pravednošću. […] Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda“ (GS 78).

Samo je u Bogu mir

Dok smo i ove korizme u srcu proživljavali Isusovu spasiteljsku Žrtvu od izdaje preko nepravedna Litostrotosa, ozloglašavanja, tužakanja, lažna svjedočenja, bičevanja, trnovom krunom krunjenja, kalvarijskog hoda s teškim križem ljudskoga bezakonja do ubijanja Života koji dođe na svijet „da život imaju u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10), razumjeli smo, dragi vjernici, vaše strahove i nemalu uznemirenost srca. S obzirom na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kada „pax daytoniana“ pokazuje sve svoje slabosti, u poruci s 92. plenarnoga zasjedanja naše BK, izrazili smo nadu da će kroz iskren dijalog i uvažavanje prava svakoga naroda i svakoga pojedinaca biti prevladana sadašnja kriza i sačuvan mir koji nema moralno prihvatljivu alternativu te pozivali sve vjernike na molitvu, a odgovorne na dijalog koji će odlikovati razboritost, strpljenje i iskrenost te da različitosti budu prepoznate kao istinske vrijednosti ove zemlje, a ne zapreke u izgradnji pravednog i uređenog društva. Ta naša nada nije neki iracionalni optimizam, nego ima svoj snažan temelj u vjeri u Krista Uskrsloga – Krista, našu nadu (1 Tim 1,1), koja ne razočarava; Krista koji nas i ovoga Uskrsa, poput preplašenih apostola u dvorani Posljednje večere, raspirujući u nama žar vjere hrabri: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14,1).

Sv. Augustin svoje veliko djelo „Ispovijesti“, svojevrsnu duhovnu autobiografiju, započinje ovim riječima: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“

Sveti papa Ivan Pavao II., započinjući svoje blagoslovljeno služenje Crkvi u službi Kristova namjesnika i Petrova nasljednika, 22. listopada 1978. godine, pozvao je sve vjernike i sve ljude dobre volje da otvore širom vrata Kristu: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!”

Otvorimo se i mi, draga braćo i sestre, Kristu uskrslomu! Otvorimo vrata srca i doma kako bi nas svjetlo Uskrsloga obasjalo i ispunilo darom mira i ljubavi, zdravlja i radosti te kako bismo, obnovljeni snagom vjere u Uskrsloga, pobijedili sve strahove, razočaranja, tuge i žalosti. I neka vatru uskrsne vjere i nade u srcima našim raspiruje ljubav Kristova.

Svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim Kristovim vjernicima i ljudima dobre volje, sretna i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega!

Uoči Uskrsa, jubilarne 2025. godine

Mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata

Mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj

Mons. Željko Majić, banjolučki biskup